Rezultat je trenutna transformacija: tiše ulice, čišći zrak i prostor u kojem mogu uživati ljudi umjesto automobila. Više od simbolike, ova događanja su eksperimenti u stvarnom svijetu koji omogućavaju građanima, planerima i kreatorima politika da promatraju kako se urbana mobilnost, kvaliteta zraka, buka i korištenje javnog prostora mijenjaju u uvjetima niskog prometa.
Kratka povijest
Intervencije bez automobila potječu iz vremena energetskih šokova 1970-ih kad su države organizirale Nedjelje bez automobila tijekom naftne krize te građanskih prosvjeda protiv dominacije automobila u urbanim centrima. Međutim, tek su krajem 1990-ih dani bez automobila dobili široku podršku, s europskom kampanjom „U grad, bez mog automobila!“ pokrenutom 1998. godine.
Europska komisija je 2000. godine službeno odredila 22. rujna za Svjetski dan bez automobila, a inicijativa se iste godine proširila na globalnu razinu. Do 2010. godine preko 2000 jedinica lokalne samouprave u 28 država sudjelovalo je u Svjetskom danu bez automobila te je inicijativa ubrzo uključena u Europski tjedan mobilnosti Europske komisije. Europski tjedan mobilnosti, koji se održava svake godine od 16. do 22. rujna, kulminira Svjetskim danom bez automobila 22. rujna. Danas Europski tjedan mobilnosti uključuje više od 3000 jedinica lokalne samouprave u 50 država, pružajući zajednički kalendar za eksperimentiranje s novim mjerama mobilnosti.
Globalno, ideja se ukorijenila u različitim oblicima. Bogotá u Kolumbiji je vodeći primjer: njezina Ciclovía započela je kao prosvjed 1970-ih i razvila se u tjednu tradiciju kojom se zatvara više od 100 kilometara arterijskih ruta svake nedjelje. S oko 2 milijuna sudionika svakog tjedna, od 9 milijuna stanovnika Bogote, uspjeh inicijative izravno je oblikovao javne politike u gradu. Naglašavajući prioritete građana, tjedni događaj pomogao je u osiguravanju jače političke podrške za proširenje gradske biciklističke mreže i ulaganje u javni prijevoz.
Pozitivni učinci: opipljivi i neopipljivi
Dani bez automobila donose neposredne, vidljive koristi, a istovremeno potiču dugoročne promjene. Promet je jedan od najvećih uzroka izazova s klimom i kvalitetom zraka u Europi, odgovoran za otprilike četvrtinu emisija stakleničkih plinova u EU. Ipak, smanjenja u ovom sektoru zaostaju za drugim industrijama.
Dani bez automobila pokazuju potencijal smanjenja potražnje, a studije pokazuju prosječno smanjenje finih čestica od oko 15 % i smanjenje prometa od gotovo 27 %. U Parizu su prvi journée sans voiture događaji doveli do smanjenja emisija ispušnih plinova za 40 %, dok su se u Londonu onečišćujuće tvari u zraku smanjile do 89 % duž maratonskih ruta očišćenih od automobila.
Zdravstvene koristi su jednako neposredne. Cestovni promet glavni je izvor dušikovog dioksida i čestica – uključujući emisije koje nisu ispušni plinovi – koje su povezane s respiratornim i kardiovaskularnim bolestima. Uklanjanjem vozila, čak i privremenim, gradovi uživaju u čišćem zraku i mirnijim ulicama. U Bruxellesu je izvješće iz 2023. o utjecajima jedne nedjelje bez automobila pokazalo da su razine dušikovog dioksida pale za najmanje 44 %, a do 77 % u određenim područjima u usporedbi s prosječnom nedjeljom, te 60 % do 86 % u usporedbi s prosječnim radnim danom. Osim toga, razina buke u blizini prometne ceste pala je za više od 20 decibela, nudeći opipljiv uvid u život u gradu sa smanjenim onečišćenjem bukom.
Osim utjecaja na okoliš i zdravlje, dani bez automobila potiču promjenu ponašanja. Ovi jednodnevni eksperimenti smanjuju prepreke za isprobavanje alternativnih načina prijevoza i potiču početnike da testiraju svoje vještine na inače prometnim ulicama. Bogotska Ciclovía uvelike se smatra zaslužnom za normalizaciju bicikliranja, a 58 % sudionika Ciclovíe izvještava da ih inicijativa motivira na češću vožnju biciklom. Utjecaj je veći za žene, jer samo 12 % žena u Bogoti koristi biciklističke staze, ali 30 % žena sudjeluje u Ciclovíi – vjerojatno zbog povećane sigurnosti na dan bez automobila. U europskim gradovima privremena zatvaranja često se koriste za pilot-projekte pop-up biciklističkih staza, sheme pedestrijanizacije ili promjena ograničenja brzine – od kojih neke kasnije mogu postati trajne.
Društveni i ekonomski učinci su također upečatljivi. Prenamjena cestovnog prostora za ljude pomaže kafićima, tržnicama i kulturnim aktivnostima, od kojih mnogi bilježe veći broj posjetitelja kada su ulice bez automobila. Kada se ulice preurede kako bi se biciklistima i pješacima dao prioritet nad automobilima, poduzeća imaju koristi. Prema studiji koju je objavila Europska biciklistička federacija, kada se ulice preurede kako bi se smanjio automobilski promet, kupci koji dolaze pješice ili biciklom više nego nadoknađuju gubitak onih koji su nekad dolazili automobilom. U Londonu su trgovačke ulice i gradski centri koji su prihvatili aktivnu mobilnost zabilježili pad praznih maloprodajnih prostora za 17 %, a vrijednosti najma porasle su za 7,5 %. Možda je najtrajniji utjecaj, međutim, politički. Dani bez automobila djeluju kao snažan „dokaz koncepta“ za veće intervencije i trajnije promjene. Pariz je proširio svoje jednodnevne događaje u širi program pješačenja, trajno zatvarajući stotine ulica za promet. A manji gradovi diljem Europe u potpunosti prihvaćaju urbana središta bez automobila.
Dan koji upućuje na buduću promjenu
Dani bez automobila postižu tri stvari istovremeno: pružaju javnosti iskustvo mirnijih i čišćih ulica; kreatorima politika pružaju jeftin laboratorij za testiranje projektantskih intervencija; i grade političku i društvenu podršku za trajne promjene. Iako promet ostaje izvor emisija i urbanog zagađenja, ovi događaji su praktični, demokratski alati za ponovno promišljanje načina korištenja uličnog prostora.
Upareni s dugoročnijim ulaganjima u politiku održive mobilnosti i infrastrukturu, lekcije naučene tijekom jednog dana mogu se proširiti na dugoročne promjene: manje gužvi, zdraviji zrak, više javnog prostora i put prema gradovima s niskim emisijama koje mnogi građani već vide svake godine na Svjetski dan bez automobila.
Izvor: Mastering mobility with car-free days